Baš je mrak!

Mrak kombinacija je stvarno  - „mrak“. Prije svega, za početak, zato što se odvija, tko bi rekao, po mraku. A drugi razlog je što je toliko dobra da ne možeš ne reći „Hej, pa ovo je mrak!“ :)

Već sam pisala o jutarnjoj gelender ligi koja je posebna sama po sebi. Još je čudnija i neobičnija kad se kombinira s Mrak ligom, također na Medvednici, pa nastane Mrak kombinacija, odnosno natjecanje od osam kola smještenih u ukupno šest srijeda za redom i kombinira dvije jutarnje gelender lige (u siječnju i veljači) te šest utrka srijedom u 18 sati.

 Okupljanje prije starta

Obzirom da se radi o zimskom dijelu godine, u 6 sati poslijepodne već je mrkli mrak. Čeona lampa je obavezna oprema, start i cilj su gotovo uvijek na različitim dijelovima Sljemena, svaki put predstavljajući novi izazov, snalaženje po karti u mraku, traženje putova, kratica, stvaranja novih staza u snijegu…

 

Proučavanje karte prije starta

Meni osobno svako pohođenje Mrak kombinacije predstavlja veliku borbu protiv želje da se okrenem i vratim među rasvjetu i civilizaciju. Teško je kad se nađeš usred šume i ne vidiš ni prst pred sobom ukoliko ugasiš lampu (ili ona, zlu ne trebalo, prestane raditi), ta ista lampa ti osvjetljava samo par metara ispred tebe, nisi siguran da znaš gdje si, a pod svaku cijenu moraš znati pročitati kartu jer bi se moglo dogoditi da ne nađeš pravi put sve dok ne nađeš nekoga tko put zna bolje od tebe.

Zadnji trenuci prije starta

Dakle, tko god želi izbjeći ovaj, za moje pojmove strašan scenarij, treba se dobro upoznati s kartom Sljemena, po mogućnosti poznavati bar dio puteva kojima se ide, ili u najgorem slučaju – treba biti brz i pratiti nekoga tko poznaje teren. Pratiti nije teško obzirom da su u mrklom mraku čeone lampe ispred prilično vidljive… Dokle god taj netko ne skrene, pa makar i samo blago udesno ili ulijevo. Trag svjetla se brzo izgubi, zbog čega je cijela ova priča uvijek i zanimljivija.

Start Mrak lige

Rezultati obje jutarnje gelender lige i večernjih kola se na kraju boduju i zbrajaju, pa tako nastaje i ukupan pobjednik. Ovogodišnja Mrak kombinacija broji svoje šesto izdanje, a kroz sve dosadašnje godine Mrak ligu je posjetilo ukupno 258 natjecatelja u 43 kola. Kao i kod jutarnje gelender lige, nimalo zanemariv broj!

Povratak autobusom

Svakome tko ima imalo želje za iskušenjem nečeg novog, neobičnog i prilično izazovnog (hladnoća, snijeg, mrak i nepoznato) od srca preporučam da iskuša čari Mrak kombinacije. Još je bolje ako se to isproba u društvu, atmosfera je fantastična, a doživljaj doista nezaboravan.

JGL, a nije ono što mislite

Prvo što većina ljudi pomisli pri kratici JGL je Jadranski galenski laboratorij… Ali ja ću vam ispričati priču o ljudima kojima JGL predstavlja nešto potpuno drugačije

Jutarnja gelender liga predstavlja događaj koji se na zagrebačkoj Medvednici realizira jednom u svakom mjesecu u godini, sada već sedmu godinu za redom (dakle, već se dogodilo 65 kola lige). Ne bi to bilo ništa značajno, specifično ni bitno kad se svako to kolo ne bi odvijalo svake prve srijede u mjesecu u 5.30 sati ujutro! Organizator ove ludosti i svih njoj sličnih je UPRI Gelender. I evo, upravo zbog ovotjedne srijede dobila sam potrebu napisati post o tom našem JGL-u.

 Atmosfera na startu, zagrijavanje i zadnje pripreme

Kad kažem svake, onda zaista mislim svake prve srijede: bez obzira je li sunce još izašlo ili ne, bez obzira je li vani 35 stupnjeva Celzijevih ili je preko noći napadalo 70 centimetara snijega. Jednostavno, 'gelender' (kako ga kraće volimo zvati) se uvijek održava. Pa čak i ako je taj dan, recimo, prvi dan u godini, ili je temperatura -17°C, ili pljusak pada već 8 dana…

Razina entuzijazma koja postoji među ljudima koji ovo organiziraju i, dakako, pohode, neusporediva je s bilo kojim drugim redovnim trkačkim događajem koji sam vidjela (utrke, lige, kros i sl.), za što čak smatram da nije potrebno previše objašnjenja. Jer, na kraju krajeva, svi ti ljudi koji se pojave na početku sljemenske ceste te prve srijede u mjesecu ustali su ujutro oko 4 sata ne zato jer ih je netko na to prisilio, već isključivo jer su to tako htjeli. Zbog toga na JGL nitko ne dolazi živčan i mrzovoljan.

Većina tih istih ljudi, nakon što dođu do gelendera (ograde) na vrhu Sljemena, ide na posao, fakultet ili gdje god ih već obveze odvedu, i to im ne predstavlja ni najmanji problem. Već u 8 sati svi funkcioniramo kao da smo regularno ustali u pola 7, popili jutarnju kavu ili čaj, pročitali novine i uobičajeno krenuli s radnim danom…

Pri dolasku na vrh već se razdani

Nekad se na startu JGL-a pojavljivalo tek nekoliko desetaka ljudi, a sada najmasovnija kola imaju devedeset sudionika. Možda ne djeluje kao neka velika masovnost ili značajno povećanje broja sudionika, no ukoliko se pokušate zamisliti kako trčite uz brdo u 6 ujutro i uz vas je još otprilike 70 ljudi, čini se prilično puno, jelda? Također, dobro je da napomenem da je jutarnjom gelender ligom do sad prodefiliralo više od ukupno 250 sudionika.

Razlog zbog kojeg sam na početku ovog posta JGL nazvala „događajem“ a ne utrkom je činjenica da se na JGL malo tko dolazi isključivo utrkivati. Da, svima nam je stalo da dođemo do vrha čim prije… Ali eto, prije sat vremena si tek otvorio oči, sat pokazuje nešto iza 5 ujutro, svi su super raspoloženi, znaš da te čeka šestotinjak metara visinske razlike (uz što je dužina staze oko 5 kilometara), ali eto, svi su došli ovdje upravo biti nasmijani, zabavljati se, uljepšati si još jednu radnu srijedu koja slijedi. Zbog toga to vrijeme dolaska na vrh postaje sekundarno, a prije svega pokušavamo stvoriti još koju fotografiju, video snimku i uspomenu koju ćemo dugo pamtiti…

Putem natrag uvijek naiđemo na svakakve životinjice (daždevnjak)

Trčanje u susjedstvu

I dok se svi čudom čude kako i zašto mene i Moniku nije strah putovati u Beograd zbog trenutne društveno-političke situacije koja navodno trenutno vlada između Hrvatske i Srbije, nas dvije smo se uputile u glavni grad Srbije, svaka po svoju priču

Obilazeći raznorazne utrke diljem našeg dijela Europe, upoznala sam zaista mnogo ljudi iz mnogo krajeva. Moji dragi trkači iz Srbije, osnivači portala Trčanje.rs i veliki ljubitelji svega što trčanje predstavlja, rado su mi izašli u susret i ispričali mi kako otprilike ta rekreativno-trkačka priča funkcionira u susjednoj nam Srbiji. Na njihovom treningu na Adi Ciganliji, ekvivalentu našeg Savskog nasipa, poslušali smo što nam imaju ispričati o tome.

 Trening na Adi Ciganliji

Beograd je, mojim slobodnim izračunom, otprilike dvostruko veći od Zagreba. To objašnjava i činjenicu da je njihova najveća utrka, Beogradski maraton, upravo dvostruko veća po broju sudionika od našeg Zagrebačkog maratona (podaci za Beograd za 2012. godinu: maraton i polumaraton broje ukupno 2382 sudionika, uz tzv. Trku zadovoljstva koja broji više od 20 tisuća trkača). Ovaj maraton okuplja trkače iz više od trideset zemalja i među trkačima je prepoznatljiv kao kvalitetno organiziran i prema napretku širom otvoren događaj, usmjeren ka što većoj popularizaciji rekreativnog bavljenja trčanjem.

 Trening na Adi Ciganliji

Veroljub Zmijanac, poznatiji kao Veki, predsjednik je RoadRunners Cluba Trčanje.rs. Kad sam ga upitala da mi ispriča o situaciji s trčanjem u Beogradu i širom Srbije, složili smo se da je stvar dojma prilično individualna i subjektivna stvar i da se ništa od toga ne može smatrati činjenicom. No potvrdio je da se u Beogradu i razvijenijim gradovima trčanje već prilično uklopilo u svakodnevicu i nešto što je uobičajeno vidjeti u gradu, dok u manjim mjestima trkači i dalje mogu biti strogo neprihvaćeni i marginalizirani.

 

 Trening na Adi Ciganliji

Također, saznala sam da građani netrkači puno slobodnije i otvorenije gledaju na organizaciju tako velike manifestacije kao što je Beogradski maraton s pratećim utrkama i ne pokazuju toliku razinu odbijanja i neprihvaćanja kao što je to situacija kod nas. Složili smo se i da je jasno vidljivo i očito u statistikama dostupnima na internetu da je trkački pokret u Srbiji u pravom zamahu, što se nedvojbeno zaključuje po porastu broja sudionika na utrkama.

 

 Trening na Adi Ciganliji

Također, Trčanje.rs po mom osobnom dojmu u Srbiji funkcionira slično kao što škole trčanja funkcioniraju u Hrvatskoj. Trkači početnici, netrkači, zainteresirani… Svi oni na ovakvim mjestima (što online, što fizičkim) pronalaze točno ono što im treba da se „zakače“ za trčanje potpuno educirani, spremni i željni takvog načina života. Moji prijatelji Beograđani, kao aktivni u razvoju utjecaja Trčanje.rs na trkačku priču u Srbiji, smatraju da je ključno da upravo korisnici tih usluga implementiraju takav način života u sebe i šire ga dalje na svoju okolinu.

 Trening na Adi Ciganliji

Zajedno smo zaključili da je bit u ljudima, a posebice mladim ljudima, koji bi bez ikakvog srama, kočnice i straha od odbijanja trebali trčati, širiti zdrav način života na ljude koje ih okružuju, a samim time proširiti i pozitivne vibracije kako bi se jednom zauvijek trčanje prosječnog građana rekreativca uklopilo u svakodnevni urbani život.

512 stepenica, štengi, skalina...

Danas vam donosim priču o vjerojatno najčudnijoj utrci ikad organiziranoj u Zagrebu. Po uzoru na utrku stepenicama Empire State Buildinga, smišljena je i organizirana utrka '512 stepenica' kroz 26 katova Zagrepčanke, poslovne zgrade na križanju Savske ceste i Vukovarske ulice u Zagrebu

 

Pogled na Zagrepčanku

Ograničen broj sudionika (250), kronometarski start (svatko starta sam u točno određeno vrijeme), live rezultati utrke, utrka u zatvorenom prostoru, i to prva takva u našoj državi… Mnogo je toga obilježilo 15. prosinac za sve one koji su se tamo našli zahvaljujući organizaciji Društva športske rekreacije "Aktivan život".

 

Podnožje nebodera, prijave

Čije god sam dojmove slušala, svi su apsolutno oduševljeni svime što je ova utrka obuhvatila. Iznos startnine (50kn) svim je sudionicima osigurao suvenir s utrke i okrepu u vidu pića i keksa. Večer prije utrke svi su sudionici na e-mail bili obaviješteni o tome u koliko je točno sati i minuta upravo njihov start, obzirom na to da se startalo pojedinačno, te se po završetku svakog trkača njegov rezultat uvrštavao na popis i tako mu se određivala pozicija na rang listi.

Jedan od natjecatelja tijekom uspona

Svi trkači uspjeli su se popeti za manje od 7 minuta! Iako se utrka zove „512 stepenica“ i sadržava 26 katova, odlučeno je da cilj bude na 25. katu, što iznosi 490 stepenica, isključivo iz logističkih razloga i problematike posljednjeg kata (nemogućnost povratka liftom, što se može s 25., ali ne i s 26. kata). No nikome to nije pretjerano smetalo. Po prostoru stepenica moglo se čuti glasno navijanje, atmosferu su podizali i brojni novinari i fotografi, kao i trkači koji su uživo pratili rezultate na televizoru u prizemlju.

 Live rezultati

Pobjednici su Igor Ermakora (2:54) i Gabrijela Šalković (3:52), za što su dobili unikatne pehare i dodatne poklone organizatora i sponzora. Medijski su ovaj događaj opširno popratili brojni mediji (HTV1, RTL, 24sata, SPTV, Slobodna Dalmacija, Večernji list, SN, Index.hr, Net.hr, Jutarnji.hr, Tportal, Dnevnik.hr), a 405 prijavljenih trkača i 189 sudionika dovoljno govori o tome koliko veliku perspektivu ova utrka ima i u budućnosti.

 

Natjecatelj daje izjavu za medije

Moram naglasiti i da je ovo bilo prvo izdanje ove utrke, što dodatno uveličava uspjeh i funkcionalnu realizaciju cijelog događaja!