512 stepenica, štengi, skalina...

Danas vam donosim priču o vjerojatno najčudnijoj utrci ikad organiziranoj u Zagrebu. Po uzoru na utrku stepenicama Empire State Buildinga, smišljena je i organizirana utrka '512 stepenica' kroz 26 katova Zagrepčanke, poslovne zgrade na križanju Savske ceste i Vukovarske ulice u Zagrebu

 

Pogled na Zagrepčanku

Ograničen broj sudionika (250), kronometarski start (svatko starta sam u točno određeno vrijeme), live rezultati utrke, utrka u zatvorenom prostoru, i to prva takva u našoj državi… Mnogo je toga obilježilo 15. prosinac za sve one koji su se tamo našli zahvaljujući organizaciji Društva športske rekreacije "Aktivan život".

 

Podnožje nebodera, prijave

Čije god sam dojmove slušala, svi su apsolutno oduševljeni svime što je ova utrka obuhvatila. Iznos startnine (50kn) svim je sudionicima osigurao suvenir s utrke i okrepu u vidu pića i keksa. Večer prije utrke svi su sudionici na e-mail bili obaviješteni o tome u koliko je točno sati i minuta upravo njihov start, obzirom na to da se startalo pojedinačno, te se po završetku svakog trkača njegov rezultat uvrštavao na popis i tako mu se određivala pozicija na rang listi.

Jedan od natjecatelja tijekom uspona

Svi trkači uspjeli su se popeti za manje od 7 minuta! Iako se utrka zove „512 stepenica“ i sadržava 26 katova, odlučeno je da cilj bude na 25. katu, što iznosi 490 stepenica, isključivo iz logističkih razloga i problematike posljednjeg kata (nemogućnost povratka liftom, što se može s 25., ali ne i s 26. kata). No nikome to nije pretjerano smetalo. Po prostoru stepenica moglo se čuti glasno navijanje, atmosferu su podizali i brojni novinari i fotografi, kao i trkači koji su uživo pratili rezultate na televizoru u prizemlju.

 Live rezultati

Pobjednici su Igor Ermakora (2:54) i Gabrijela Šalković (3:52), za što su dobili unikatne pehare i dodatne poklone organizatora i sponzora. Medijski su ovaj događaj opširno popratili brojni mediji (HTV1, RTL, 24sata, SPTV, Slobodna Dalmacija, Večernji list, SN, Index.hr, Net.hr, Jutarnji.hr, Tportal, Dnevnik.hr), a 405 prijavljenih trkača i 189 sudionika dovoljno govori o tome koliko veliku perspektivu ova utrka ima i u budućnosti.

 

Natjecatelj daje izjavu za medije

Moram naglasiti i da je ovo bilo prvo izdanje ove utrke, što dodatno uveličava uspjeh i funkcionalnu realizaciju cijelog događaja!

Svijet iznad Zagreba

Treće ovogodišnje kolo Lagvić lige potaklo me da vas upoznam s jednom od, po mom mišljenju, najboljih trkačkih liga na području Zagreba i okolice. Uz ljetnu ligu Puntijarku, zimska liga Lagvić predstavlja pravu zimsku tradiciju zagrebačke planine Medvednice

 Atmosfera na startu, prijave i preuzimanje brojeva

Ove zime Lagvić odrađuje svoje jedanaesto izdanje u organizaciji Atletskog kluba Sljeme. U prethodnih deset sezona broj prosječnih sudionika po kolu narastao je s 50 na 100, odnosno ove se zime svake nedjelje u prosjeku stotinu duša uspinje od restorana Šestinski Lagvić do TV tornja na vrhu Sljemena. Svatko na izbor ima dvije varijante tog uspona: cestovni, dugačak 9 kilometara i brdski, dugačak oko 5,5 kilometara.

Zagrijavanje, druženje, razbuđivanje prije starta

U početku zime svi koji posjete Lagvić obično su vrlo entuzijastični, vremenski uvjeti su tada idealni, nije prehladno, nije toplo, odradi se savršen zimski brdski trening, ključan za svakog trkača koji želi uspješno odraditi zimsku trkačku bazu. Međutim, problemi za mnoge od njih nastaje kada padne malo više snijega, jer tada mnogi ne znaju kako odraditi penjanje po brdu kroz snijeg do koljena, gdje nabaviti opremu i kakvu točno, ili jednostavno padnu pod utjecaj udobnosti topline kreveta i kauča.

Stoga mi je pravi užitak što sam odabrala upravo današnje kolo da vas barem približno i površinski upoznam s čarima trčanja na Lagvić ligi. Danas, u nedjelju 2.12.2012. godine, dok je u Zagrebu bila ugodna jesenska temperatura, a čak i na startu same lige bilo je ugodno, suho i gotovo bez trunke snijega, vrh Sljemena se nevjerojatno bijelio. Cijela staza je samim time bila zanimljivija: u prvoj polovici trčali smo po lišću i zemlji, a u drugoj po snijegu koji ljudi u gradu u tom trenutku nisu mogli ni zamisliti.

 Prvi dio staze, suh i prohodan

I dok su nam u početku utrke trebale tenisice za što brže trčanje po zemlji, mislim da se u drugom dijelu baš nitko ne bi bunio na strogu zimsku opremu, štapove u rukama i klinove na tenisicama, pošto smo otsklizavali na svakom koraku. Dakako, zima i snijeg sami po sebi nikome nisu smetali!

Druga polovica staze, u potpunosti prekrivena snijegom

No smatram da bolje od mojih riječi govore fotografije i video uradak. Obzirom da je dio videa sniman za vrijeme trčanja, nemojte zamjeriti na tome što se slika tada trese, nije to baš lako. Youtube ljubazno nudi smirivanje slike u videu, no tada biste teško dobili dojam kao da ste tamo bili sa mnom i prolazili moje male patnje. A i čuje se po mom disanju :)

 Ovako to izgleda, od početka pa do cilja

I za kraj, nakon što istrčimo svoje, uvijek nas dočeka topli čaj, kuhano vino, keksi, sokovi, voda i suhe stvari za presvlačenje. U velegrad se vraćamo omamljeni tko zna čime od svega toga, ali nekako najviše endorfinom zahvaljujući kvalitetno iskorištenom nedjeljnom jutru!

 

Okrepa pićem i keksima u cilju