Tradicija i problem Zagrebačkog (polu)maratona

Maraton u Zagrebu ovog je vikenda doživio svoje 21. izdanje. Uključujući i prateću utrku polumaratona, tek ove godine je po prvi put broj sudionika premašio brojku 1000, odnosno trčalo je ukupno 1065 trkača. Najbrojnija utrka ovog sportskog spektakla je i dalje utrka građana na 5 kilometara, koju je trčalo više od 500 trkača

Atmosfera na Trgu bana Jelačića nekoliko minuta prije starta

Organizator je naveo porast broja trkača od 14% u odnosu na prošlu godinu.  Iako se brojem sudionika Zagrebački maraton još uvijek ne može mjeriti s velikim europskim maratonima poput, primjerice, Berlinskog ili Londonskog, koji se mogu pohvaliti brojkom od 30 tisuća trkača i više, Zagrebački maraton i dalje je najmasovnija cestovna utrka u Hrvatskoj. Uz to je, dakako, već po pravilu prisustvovao znatno veći broj muških trkača nego žena trkačica: maraton 36 žena/212 muškaraca, polumaraton 201 žena/616 muškaraca.

 

Pobjednik maratona, Biwot Wycliffe Kipkorir (rezultat 2:25:08)

Kao i do sad, zbog utrke je bilo zatvoreno nekoliko glavnih zagrebačkih prometnica na nekoliko sati. Konkretno, to je trasa od Ilice do Dubca (Vlaška, Maksimirska, Avenija Dubrava) prema istoku, te od Ilice do Selske prema zapadu. Ovo je, nažalost, prava problematika ove teme: Zagrepčani i ostali stanovnici Zagreba u velikoj mjeri nisu dovoljno tolerantni za ovakve događaje. Navedene su ulice bile zatvorene na nekoliko sati i radilo se o nedjelji ujutro, no to je svejedno bio dovoljan okidač da vozači uznemiruju trkače jer zbog njih ne mogu proći, da im trube, psuju ih i vrijeđaju, bez trunke razumijevanja i strpljenja.

 Start Zagrebačkog maratona

Usporedbe radi, prije nekoliko sam mjeseci bila u Švicarskoj na noćnoj utrci (trčao se polumaraton, maraton, ultramaraton i raznorazne štafete). Cijela manifestacija je trajala tri dana (od četvrtka popodne do subote predvečer) i cijelo to vrijeme bile su zatvorene ceste cijelog šireg centra grada. Apsolutno ni jedan jedini prigovor od strane građana na tu situaciju nije postojao. Svi su se tome prilagodili, radi se o tradiciji dugoj više od šezdeset godina i svima je to nešto potpuno normalno i uživaju u tome što su atrakcija u Europi.

Odmor trkača i 'hlađenje' u Manduševcu

No kod nas će, nažalost, vjerojatno još mnogo vremena morati proći do trenutka kada će stanovnici Zagreba (ili bilo kojeg drugog hrvatskog grada koji je domaćin ovakvih događaja) to prihvatiti kao nešto što je spektakl, kao atrakciju i poseban doživljaj i pružiti podršku maratoncima koji se cijelu godinu pripremaju za takav tip utrke i kojima je svaka riječ potpore vrlo vrijedna i cijenjena. A do tad, trčat ćemo po ulicama Zagreba, Rijeke, Splita, Varaždina i u gomili prolaznika tražiti neko poznato lice koje će nam doviknuti neku riječ ohrabrenja.