Cilj ovog bloga daleko je od želje za pisanjem suhoparnih izvješća s raznoraznih utrka. Utrka je mnogo, u jednoj godini ih se u Hrvatskoj i okolnim državama organizira više od stotinu većih i manjih, dužih i kraćih utrka. Zato za svaku utrku o kojoj želim pisati nalazim dobar razlog da upravo taj događaj pronađe svoje mjesto na ovom blogu
Snijeg i hladnoća koji su nas dočekali u Ljubljani
Ljubljanski je maraton to zaslužio zbog nekoliko razloga, a
prvi od njih su nevjerojatni vremenski uvjeti koji su nas ondje dočekali. Naš
je autobus, u organizaciji Atletskog kluba Sljeme, krenuo prema Sloveniji oko 5
sati ujutro, a upravo noć koja je prethodila tom jutru bila je noć u kojoj je
pao prvi ovogodišnji snijeg. Je li nas to obeshrabrilo? Ne mogu reći da sam
ostala ravnodušna, ipak me čekao put i velika kilometraža za noge u novonastaloj situaciji,
no svi smo bili prilično smireni po tom pitanju, no istovremeno i uzbuđeni jer
su pred nas bili postavljeni potpuno neočekivani uvjeti.
Ljubljana nas je
dočekala pod snijegom i bljuzgom s temperaturom oko 2 stupnja ispod nule.
Većina ljudi, pa i neki trkači, mrze takvu hladnoću, dok je ja, naprotiv,
obožavam. Teško podnosim vrućinu i puno se lakše aklimazitiram kad su
temperature blizu ništice. Po dolasku, uputili smo se u dvoranu u kojoj su se
podizali startni brojevi i takozvani „goodie-bag“, odnosno vrećica sa sitnim
poklonima organizatora.
Prolazak trkača kroz glavni dio grada
Time dolazim do drugog i većeg razloga kojim je Ljubljanski
maraton zaslužio mjesto na mom blogu: organizacija utrke je savršena! Cinici bi
mogli cjepidlačiti i tražiti greške u detaljima, no od dvadesetak utrka na
kojima sam sudjelovala kao trkačica, Ljubljana se ubraja u dvije-tri najbolje
smišljene i realizirane. U svom sedamnaestom izdanju (ako se povuče paralela sa
Zagrebom, mlađi je od našeg najvećeg maratona!) Ljubljanski maraton broji
ukupno desetak tisuća trkača, od čega 1252 trkača i trkačica maratonaca i 6192
polumaratonca, na što se još zbrajaju i trkači na takozvanoj zabavnoj utrci na 10
kilometara.
Prolazak trkača kroz startno-ciljni prostor
Dakle, govorimo o broju deset puta većem od onoga na
Zagrebačkom maratonu. I dok se u Zagrebu još uvijek iz godine u godinu
ispravljaju promakli propusti, u Ljubljani sve teče kao navijeno. Mi smo se
prijavljivali grupno, odnosno preko kluba, i oni su nam ondje već pripremili i
grupno prikupljanje startnih brojeva. Također, za mene i još neke trkače nisu
imali majice u naručenoj veličini (ja sam, primjerice, tražila ženski S a
dobila muški M), na što su se oni ispričali i zamolili nas kućnu adresu da nam
naknadno pošalju majicu!
Prostor ulaska u cilj
A to su samo one glavne stvari. Osim toga, svaki trkač
na Facebooku može preuzeti video svog ulaska u cilj, svi trkači su na poklon
dobili sportske torbe, finišerske medalje, maratonci su dobili i finišerske
majice u cilju, topli obrok, neograničenu količinu vode i čaja… Netko bi rekao –
sve se to podrazumijeva, no trkači koji često posjećuju razne utrke znaju da to
nije svugdje baš tako. U Ljubljani se prema svakom trkaču ponašaju upravo tako da se on
ponovno poželi vratiti iduće godine, i tako iz godine u godinu. Svaka čast!
Nema komentara:
Objavi komentar