Najneobičniji maraton za koji ste ikad čuli

Nije ovo prvi put da spominjem da ne želim ovdje pred čitatelje stavljati gotove, suhoparne i nezanimljive brojčane izvještaje s raznoraznih utrka. Upravo zato donosim vam najzanimljiviji izvještaj s neke utrke ikad: Domagoj je otišao na New York maraton koji se, spletom nesretnih okolnosti, ove godine ipak nije održao

 

Domagoj na Nike treningu za utrku We Run Zagreb

Domagoj Puzak moj je prijatelj iz trkačih voda. Po mojoj slobodnoj procjeni, jedna sedmina svih ljudi koje poznajem pripadaju u trkačke krugove u kojima se krećem, i upravo se u tim istim krugovima, a ponekad i izvan njih, s tim ljudima i družim. Domagoj, ili kako ga mi radije zovemo, Domi, ispričao mi je najnevjerojatniju priču o svom prvom maratonu.

New York maraton, koji glasi kao jedan od pet najvećih (uz Chicago, Boston, London i Berlin), najboljih, najcjenjenijih, najpoželjnijih, a na kraju krajeva i najskupljih maratona, većini dugogodišnjih trkača predstavlja nešto što, eto, jednog dana žele vidjeti i ostvariti. Takvih je ljudi mnogo (godišnje oko 200 tisuća prijavljenih), a mjesta na maratonu puno manje, pa je potrebno ili ostvariti rezultatsku normu (propisana od strane organizatora za sve dobne skupine), ili imati sreće i biti izvučen na tzv. lutriji.

 

Domagoj na treningu AK Sljeme na Savskom nasipu

Domagoj je bio upravo te sreće. Izvučen je na toj maratonskoj lutriji, platio startninu (350 dolara!) zakazao je let, sredio smještaj… Ne znajući je li spreman za 42 kilometra, na vrijeme je počeo s pripremama, traženjem savjeta i svega ostalog što uz to ide. Međutim, koliko kod on bio spreman za sve, dogodilo se nešto što bez dvojbe pripada u najnepredvidljiviju zamislivu situaciju u tom trenutku: uragan Sandy.

Neko vrijeme su svi letovi prema SAD-u bili obustavljeni i Domagoj nije ni znao hoće li uopće stići do New Yorka. Upravo dan prije njegovog leta zračni promet je ponovno uspostavljen, odletio je i sretno stigao. Očekivajući potop, ugodno se iznenadio kad je vidio da grad ipak potpuno funkcionira i da su novinarske priče o trenutnom stanju u gradu bile daleko pretjerane. Uz to, na gradonačelnikovoj press konferenciji potvrđeno je održavanje maratona te nedjelje, uz naglasak koliko im je to zaista i bitno, ipak se radi o simbolu grada, a maraton će biti u čast žrtvama uragana.

 Domagoj i australski trkač na Zagrebačkom polumaratonu

Međutim, maraton je nakon mnogih primjedbi obitelji žrtava i drugih građana, iz, kako je gradonačelnik rekao, moralnih razloga – otkazan. Iako je već 80% trkača stiglo u NY, potrošilo ogromne novce na avion, smještaj i sve ostalo, situacija je sada bila konačna. Ali Domi se nije dao uznemiriti: nakon početnog šoka, odlučio je odraditi sam svoj maraton. I to prvi ikad!

Domagoj na Zagrebačkom polumaratonu

Dan nakon maratona koji se nije dogodio, probudio se, napravio kompletnu rutinu koju bi napravio i da se maraton održava, odredio si na karti rutu i – krenuo. Da je sve išlo po planu, trčao bi među tisućama ljudi, navijača, podrške, buke… Ovako je trčao sam u svom svijetu. Kad je odradio krug koji si je zacrtao i na GPS aplikaciji ugledao oznaku 42,2 km, stao je, u nevjerici da se sve to uopće dogodilo. Bez one tipične priče o krizi, usponima, padovima... Činjenica da je uopće napravio to što je napravio spektakl je samo po sebi.

Uz kombinaciju bezbroj emocija, sretan i tužan istovremeno, gledao je ljude oko sebe koji proživljavaju svoj tipični radni dan, dok on na pameti ima samo činjenicu da je upravo istrčao svoj prvi maraton, potpuno sam. Bez službenih rezultata, bez sve one pompe koja bi inače nastala. Sve to postoji isključivo u njemu, i u priči koju dijeli s ljudima oko sebe. I zbog toga sa sobom u Hrvatsku donio priču koju će teško netko moći ponoviti!